Kako razgovarate sa samim sobom? Pod tim ne mislim na pričanje na glas dok hodate ulicom. Kakav je vaš ton unutarnjeg dijaloga: razgovor koji vodimo sami sa sobom u privatnosti vlastitog uma?
Jeste li smireni, ljubazni ili zahtjevni, nestrpljivi i pomalo osuđujući? Ne prestaje me čuditi koliko možemo biti neljubazni prema sebi. I onda se pitamo zašto smo nesretni i nismo mirnog duha. Ali kako možemo očekivati išta drugo kad grubo razgovaramo sami sa sobom? Kako bi se um mogao smiriti kada smo stalno strogi prema sebi? Ovo je obrazac koji iznova vidim, i nevjerojatni su načini na koje opravdavamo takvo ponašanje. Često čujem da ljudi opravdavaju neljubaznost prema sebi time što su uvijek više mislili na druge. To naravno nije istina. Sposobnost da budete ljubazni prema sebi i drugima ne isključuju se međusobno. Zapravo, dok ne naučimo biti istinski ljubazni prema sebi, kako bismo uopće mogli biti ljubazni prema drugima?
Ako niste previše sigurni kako zvuče vaši unutarnji glasovi, onda bi vam sljedeće pravilo moglo biti korisno: obratite pozornost na negativne komentare koje si upućujete. Ako biste razgovarali na isti način s bliskim prijateljem, kako bi on reagirao? Isti tako, kada bi on vama rekao istu stvar, kako biste se osjećali? Odgovori će vam pomoći da shvatite da trebate ublažiti pristup prema sebi. To ne znači truditi se biti drugačiji ili razmišljati pozitivnije. Kada primijetite da si upućujete negativne komentare, pokušajte shvatiti što radite i promotriti stanje kakvo jest. To je samo misao ili osjećaj koji prolazi – ništa više. Kada nastavite primjećivati takve trenutke,vidjet ćete kako se um opušta i kako pronalazi novi osjećaj smirenosti i jasnoće.
