Yoga je mnogo više od fizičke prakse – ona je duboka filozofija života koja već tisućljećima povezuje tijelo, um i duh u jedinstvenu cjelinu. Od svojih korijena u drevnoj Indiji, yoga se razvijala kroz različite epohe, obogaćivana učenjima velikih mudraca i duhovnih učitelja. Njihove misli, tekstovi i metode oblikovali su ne samo yogijsku tradiciju, nego i šire razumijevanje svijesti, etike i ljudske prirode.
Tirumalai Krishnamacharya (1888.–1989.) smatra se ocem moderne yoge, učiteljem koji je obnovio drevnu tradiciju i prilagodio je suvremenom čovjeku kroz sklad daha, pokreta i meditacije. Njegovi učenici, Sri K. Pattabhi Jois i B. K. S. Iyengar, postali su ključne figure u širenju yoge diljem svijeta. Jois je razvio Aštanga Vinyasa yogu, dinamičnu praksu koja povezuje pokret i dah u snažan, meditativan ritam, dok je Iyengar stvorio Iyengar yogu, prepoznatljivu po preciznosti, upotrebi pomagala i pažnji na poravnanje tijela. Njihov rad oblikovao je način na koji danas razumijemo i prakticiramo yogu, spajajući tradiciju s modernim pristupom tijelu i svijesti.
Tirumalai Krishnamacharya
Tirumalai Krishnamacharya (1888.-1989.), učitelj yoge, liječnik i znanstvenik, “otac moderne joge” i najutjecajniji učitelj yoge u 20.st., zaslužan je za njezino širenje i svjetsku popularnost. U vrijeme kad se rodio, 18.11.1888., yoga je bila vrlo različita od yoge danas. Pod pritiskom britanske kolonijalizacije hatha yoga je pala u zaborav. No, krajem 19. i početkom 20.st. dogodio se preporod i nastao je novi hinduistički pokret koji je donio nov život tradiciji Indije. Kao mali dječak, Tirumalai Krishnamacharya učio je klasične indijske discipline, sanskrt, logiku, rituale, zakone i osnove medicine. S vremenom će sva ta znanja uključiti u svoja učenja yoge.
Počeo je učiti yogu u 5. godini, otac ga je učio Yoga Sutrama i povijesti obitelji, koja je potekla od poznatog yogija iz 9.st., Nathamunija. Sa 16 godina krenuo je na hodočašće na Nathamunijev grob, gdje je susreo svojeg pretka u izvanrednoj viziji: Nathamuni mu je satima pjevao stihove iz Yogarahasye (“Esenca yoge”), teksta izgubljenog tisuću godina ranije. Krishnamacharya je zapamtio i kasnije preveo te stihove (postoji prijevod na engleski jezik, T.K.V. Desikachara). Krishnamacharya nikad nije tvrdio da je on išta stvorio: sve, pa tako i yoga, pripada Bogu.
U međuvremenu je diplomirao filologiju, logiku, teologiju i glazbu, a potom čuo za Ramamohana Brahmacharija, jednog od rijetkih preostalih majstora hatha yoge, koji je živio u špilji na udaljenoj planini. Krishnamacharya je proveo s njim sedam godina, naučio Yoga Sutre, 3.000 asana i pranayamu te terapijska svojstva yoge. Mogao je zaustaviti srce i dobio čudesne moći yogija. U zamjenu za svoja učenja, Brahmachari ga je poslao da širi yogu. Krishnamacharya je mogao dobiti bilo koji posao u prestižnim institucijama, ali sve ih je odbio i odabrao slijediti molbu svojeg gurua. Unatoč svemu što je postigao, vratio se kući siromašan, i nastavio putovati naokolo i podučavati i demonstrirati yogu. Njegove demonstracije yoge – zaustavljanja srca, ali i nadolazećih automobila golim rukama, kao i izvođenje naprednih asana, ali i dizanje teških stvari zubima – zabavljale su i zanimale publiku.
Krishnamacharya je ispoštovao i drugu molbu svoje učitelja: oženio se (tradicionalno, yogiji su bili u celibatu, ali Brahmachari je tražio od Krishnamacharye da stekne iskustvo imanja obitelji, jer samo tako može prenijetiti yogu suvremenom čovjeku). Sreća mu se nasmiješila kad je pozvan da predaje sanskrt na fakultetu u Mysoreu, gdje ga je zapazio maharadža, koji je bolovao od dijabetesa i tražio lijek u yogi. Krishnamacharya nije dugo izdržao na fakultetu (studenti su se bunili jer je bio radikalan i tražio previše discipline), ali maharadža ga je htio zadržati u Mysoreu, pa mu je ponudio njegovu vlastitu shalu – školu yoge. I tu je počela povijest moderne yoge, tijekom koje je Krishnamacharya stvorio Ashtanga Vinyasa yogu.
Krishnamachary je arhitekt vinyase (povezivanja daha i pokreta). Svakog je učenika učio zasebno, jer ‘za svakoga postoji njegova yoga’, i svatko je dobivao učenje koje je njemu bilo primjereno. Krishnamacharya je iskreno vjerovao da je yoga “najveći dar Indije svijetu”. Predstavio je yogu britanskim vojnicima i muslimanskim maharadžama, tvrdio da yoga podržava svačiju vjeru i da može pomoći apsolutno svakome… ali njegov stav prema ženama ostao je izuzetno patrijarhalan.
Sudbina mu se nasmijala u lice, jer upravo ono što je od svojih učenika želio – da prošire yogu po svijetu – dobio je od svoje prve učenice! I to Zapadnjakinje. Latvijka Indra Devi (Zhenia Labunskaia) je bila prijateljica kraljevske obitelji Mysorea, pa je maharadža sam tražio od Krishnamacharye da je poduči yogu… Krishnamacharya je najprije odbio, no ona je bila stvarno uporna. Krishnamacharya je pokušavao sve da slomi njezinu volju, ali nije uspio. Nakon dugog niza godina rekao joj je da uzme bilježnicu i proveo s njom nekoliko dana, diktirajući joj upute o yogi, prehrani, pranayami, i dozvolio joj da bude učiteljica yoge.
Ona je iz tih zabilješki napisala jednu od najprodavanijih knjiga od yogi, “Forever Young, Forever Healthy”. Otvorila je škole yoge u Šangaju, pa u Rusiji (gdje je do tada yoga bila zabranjena) te 1947. odselila u SAD i počela osvajanje Amerike. Živjela je u Hollywoodu i bila poznata kao “Prva dama yoge”, podučavala Marilyn Monroe, Elizabeth Arden, Gretu Garbo… i tako je yoga postala popularna. 1985. Indra Devi je odselila u Argentinu, gdje je postala ikona i proširila yogu i na Južnu Ameriku. Indra Devi umrla je 2002. u 102. godini. Do samog kraja podučavala je asane, u devedesetima putovala svijetom promovirajući yogu i dovodeći učenja Krishnamacharye u sve dijelove svijeta.
Krishnamacharya nas je napustio 28.2.1989. Njegovi su direktni učenici Indra Devi, Pattabhi Jois, B.K.S. Iyengar i T.K.V. Desikachar prenijeli yogu u svaki kutak svijeta.
Sri K. Pattabhi Jois
Kad je Krishnamacharya otišao iz Mysorea, ostavio je svoju školu svojem najstarijem učeniku, Sri K. Pattabhi Joisu. Krishna Pattabhi Jois rođen je 26. srpnja 1915., na pun mjesec, u selu na jugu Indije. Otac mu je bio astrolog, svećenik i zemljoposjednik, a Pattabhi Jois je, kako dolikuje muškom djetetu iz kaste brahmina, od 5. godine učio sanskrt i rituale. 1927., u 12. godini vidio je jednu demonstraciju Krishnamacharye i odmah postao njegov učenik: radio je yogu svakog jutra, bez znanja svoje obitelji, prije škole.
1930. godine je pobjegao od kuće s 2 rupije u džepu i krenuo za Krishnamacharyom. U Mysoreu je počeo podučavati već 1933. i ostao učiti s Krishnamacharyom do 1953. Oženio je Savitrammu (Ammu) 1933., dobio troje djece – Saraswati, Manju i Ramesha – te predavao na fakultetu sanskrt od 1937. do 1973., kad se posvetio isključivo podučavanju yoge i proučavanju yogijskih spisa. U njegovom domu u Lakshmipuramu 1948. ustoličio je Ashtanga Yoga Research Institute, a 1962. objavio jedinu knjigu, “Yoga Mala”.
Belgijanac Andre Van Lysebeth je 1964. proveo dva mjeseca kod Joisa, učio Ashtangu, i potom napisao knjigu “Yoga Self-Taught” (1967.) u kojoj je pisala i Joisova adresa… i to je pokrenulo lavinu: Zapadnjaci su počeli dolaziti u Mysore. Jois je podučavao Larryja Schultza, Madonnu, Stinga i Gwyneth Paltrow, uz najveće učitelje Ashtanga yoge današnjice – Richarda Freemana, Davida Swansona, Matthewa Sweeneya…
Godine 1974. otišao je u Južnu Ameriku održati predavanje o sanskrtu na međunarodnoj konferenciji o yogi, a onda 1975. ostao četiri mjeseca u Kaliforniji, što je obilježilo početak popularnosti Ashtange u SAD-u. U sljedećih 20 godina mnogo se puta vraćao u SAD, podučavao u Australiji i primao stotine sljedbenika u svojoj shali u Mysoreu, gdje je nastavio podučavati do svoje smrti 18. svibnja 2009. Svoje je naslijeđe ostavio svojoj kćeri Saraswati i unuku Sharatu (r. 1971.), koji danas vodi Ashtanga Yoga Research Institut.
Sri K. Pattabhi Jois volio je citirati Bhagavad Gitu i ostale yogijske spise, pa je znao govoriti kako tijelo dođe i ode, ali duša nikad nije rođena i nikada ne umire. Bio je izuzetno karizmatičan i bio primjer yogija u punom smislu te riječi: volio je svoju ženu i djecu, svakodnevno obavljao yogijsku praksu, stalno učio, neumorno podučavao i bavio se humanitarnim radom. Prigrlio je nekoliko generacija Zapadnjaka, s njima se smijao, vjenčavao ih, imenovao njihovu djecu i davao im čokoladu… bio je mnogo više od učitelja. Njegova legendarna izreka “Vježbaj, i sve će doći!” utjeha je i mantra praktičarima Ashtange.
“Guruji,vidio si kako izgleda moj život, tko su moji prijatelji. Kao veliki yogi, imaš li savjet za mene?” pitao je Pattabhija Joisa jedan njegov učenik. “Ustani svako jutro. Radi koliko god yoge želiš. Možda ćeš jesti, možda ćeš postiti. Možda ćeš spavati unutra, možda vani. Sljedeće jutro, ustani. Radi koliko god yoge želiš. Možda ćeš jesti, možda ćeš postiti. Možda ćeš spavati unutra, možda vani. Vježbaj yogu, i sve će doći!”
B.K. S. Iyengar
Bellur Krishnamachar Sundararaja Iyengar je rođen 14.12.1918. u siromašnoj obitelji brahmina kao 11.-o od 13-ero djece. Boležljivo dijete, u 15. godini je poslan kod muža svoje sestre, Sri T. Krishnamacharye, kako bi vježbao yogu i tako malo popravio svoje zdravstveno stanje. Tako je naučio yogu – iako ga je tijekom dvije godine, koliko je proveo s njime, Krishnamacharya podučavao svega 10-15 dana, to je Iyengaru bilo dovoljno. U 18. godini Krishnamachary ga je poslao u Punu da dalje podučava i širi yogu. U Puni je i preminuo, 20. kolovoza 2014. godine u dobi od 95 godina.
Iyengar je imao čudan odnos sa svojim učiteljem Krishnamacharyom, jer kao boležljiv tinejdžer nije trebao biti dobar u yogi, pa je bio zanemaren i morao je obavljati kućanske poslove umjesto očekivane prakse yoge. A dok ga je učio, Krishnamacharya mu ponekad nije dozvoljavao da jede prije nego što bi svladao neku (naprednu) asanu… Nikada ga nije učio pranayamu – tek kad je došao u Punu 1938. godine, Krishnamacharya je ponudio da ga nauči ujjayi; sve ostalo je Iyengar učio sam.
Tek kad je 1961. ponovno došao k njemu u Punu, Krishnamacharya je priznao da je Iyenagar dobar učitelj. Iyengar je uočio da je taj posjet bio poseban, Krishnamacharya je ostao mjesec dana i “bio posve druga osoba”.
B. K. S. Iyengar je učio yogu J. Krishnamurtija, kraljicu Belgije, a skoro i Papu! Napisao je neke od najboljih suvremenih knjiga o yogi, a u svojoj 90. godini još je uvijek vježbao asane po 3 sata dnevno, i još jedan sat pranayamu, svaki dan. Kaže da i slučajno ponekad radi pranayamu.
1934. B.K.S. Iyenagar je oženio Ramamani, s kojom ima pet kćeri i sina. Najstarija kći Geeta napisala je “Yoga: A Gem for Women” (2002.), a sin Prashant autor je nekoliko knjiga o yogi. Zajedno su vodili Ramamani Iyenagar Yoga Institute u Puni, sve do Geetine smrti 2018. godine.
Iyengar je napisao prvu knjigu, “Light on Yoga” 1966. godine. Ta je knjiga prevedena na 17 jezika i prodana u preko tri milijuna primjeraka. Onda je napisao “Light on Pranayama: The Yogic Art of Breathing”, “The Art of Yoga”, “The Tree of Yoga”, “Light on the Yoga Sutras of Patanjali”, “Light on Life: The Yoga Journey to Wholeness, Inner Peace, and Ultimate Freedom”, “Yoga: The Path to Holistic Health”, “Astadala Yogamala: Collected Works”, “Yoga Wisdom and Practice”, “Yaugika Manas: Know and Realize the Yogic Mind”.
Foto: Pinterest
