‘To nije podrum, to je svetište‘, rekla je Ronnie Arond, 93, dok se šest joga studenata skupilo u podrumu njene skromne kuće u Belleroseu, u Queensu.

Ona i njen muž, Hank Arond, koji također ima 93. godine, dočekuju studente u njihovoj dnevnoj sobi i čavrljaju kao da se inače sastaju jednom tjedno da bi igrali društvene igre.

Ali onda je gospođa Arond otišla u kuhinju i počela je zveckati zvonima da prizove svoje studente put podrumskih stepenica koje vode ka njenoj verziji ašrama.

‘Ovdje smo da  naučimo jogu od najboljeg instruktora na svijetu‘, rekla je svojim studentima jednom prošlog vikenda dok je palila svijeću da započne sat. ‘A to ste zapravo vi sami‘.

Podrum se malo promijenio otkad su se Arondi doselili u svoj dom 1950. godine. Imaju stari tv set ugrađen u zid obložen drvom, tapete na zidovima i spušteni strop. Također imaju šank za koktele i neophodan trofej iz kuglanja na polici.

‘Ovdje je kao da je vrijeme stalo u pedesetima, ali barem je autentično.’, rekla je gospođa Arond. ‘Jednom smo ovdje ugostili 36 ljudi za Pashu.’

Iako dekoracija jedva da izdaje istočnjačku duhovnu atmosferu, s prigušenim svjetlom koje se postiže običnom stolnom lampom koja stoji u kutu, umirujuća aura se ipak nekako spusti, moguće je da proizlazi iz same gospođe Arond.

Ona vodi satove više u stilu neke otkvačene komičarke, a ne kao neki izvještačeni new age guru. Dok drži sat voli brbljati, zbija šale i sve to radi s lošim njujorškim naglaskom. Njen muž krivi čest boravak u odmaralištima na Catskill planinama za njene smiješne zvukove.

‘Ako ne kažem nešto smiješno, zovite hitnu jer nešto nije u redu‘, rekla je.

‘Ne možete prakticirati jogu bez humora‘, rekla je dok je držala sat. ‘Sada spustite ramena, dišite i uživajte.’

Gospođa Arond je počela prakticirati jogu prije 40 godina u Cross Island Y.M.C.A. centru u Queensu gdje je tada trenirala sinkronizirano plivanje. Počela je držati satove joge  koristeći pristup koji se sastojao od raznih stvari koje je posudila od drugih učitelja. Podučavala je jogu i u Y.M.C.A. centru i kod kuće i ima zavidan broj studenata čak i kada  je uzela pauzu zbog operacije kuka nakon pada prošle godine.

‘Pločnik je napao moj kuk‘, našalila se, ‘bol je bila toliko jaka da sam se prepala hoću li to preživjeti.’

Kada se gospođa Arond vratila u Y.M.C.A. centar ovog proljeća, postavljeni su letci s njenom slikom i jednostavnom porukom: ‘Vratila se!’

Ona i njen muž su oboje veterani 2. svjetskog rata. On je bio u vojsci, a ona je bila bolničarka. Počeli su izlaziti 1943. godine i vjenčali su se godinu kasnije.

‘U braku smo 73 godine, ali imam osjećaj kao da je prošlo 36 i pol jer ga pola vremena uopće ne slušam.’

Gospođa Arond je odrasla u Bronxu, pa u Queensu te na Manhattanu jer njena obitelj pokušavala preživjeti Veliku ekonomsku krizu. Nakon što joj se prijatelj prijavio u vojsku i kada je poginuo u Okinawi, ona se sa 17 godina prijavila za izučavanje kako bi postala bolničarka u vojsci.

‘Služila sam u vojsci, ali smo svejedno dobili rat‘, našalila se i dodala kako je radila u bolnici Halloran na Staten Islandu i brinula se o ranjenim vojnicima.

‘Moje dvije sestre i ja smo postale bolničarke‘, rekla je. ‘Zbog naših bijelih odora majka nam je govorila da smo njene tri boce mlijeka‘.

Negdje na pola njenog sata gospođa Arond je na kazetofonu pustila opuštajuću indijsku glazbu. Njen stil podučavanja je kombinacija duhovnog blebetanja, pragmatičnih instrukcija i nekih komičarskih nastupa. I dok nastavlja sa zujanjem uspijeva postići mir nalik zenu vodeći studente kroz asana poze i istezanja.

‘Mislite na razmak između svojih nožnih prstiju- tko uopće tako govori?’, rekla je. ‘Učvrstite svoju stražnjicu, ili je stisnite kao nikad dosad.’

Zatim je uputila studente u položaj čamca da očvrsnu mišiće leđa zato što: ‘Za neke od nas, netko kihne u Chicagu i nama odu leđa‘, rekla je.

Nakon odrađene vježbe studenti su ostavili po 10 dolara na stoliću i otišli u dnevnu sobu gdje su im posluženi kolači i čaj.

Ne bi to bilo pravo okupljanje gdje Arondsi ne zabavljaju studente svojim komičarskim nastupima i gdje gospodin Arond ne svira violinu završavajući s pjesmom ‘How Can I Miss You When You Won’t Go Away?’

Sjedeći oko stola gospođa Arond je otkrila pravu istinu.

‘Joga‘, rekla je, ‘to je samo izlika za kasnije druženje i okrepu.’

Izvor: nytimes.com
Pripremila: Eda Zenić