Ideja iza asane – Parsvottanasana

Updated

Parsvottanasana stojeći je položaj koji u ashtanga slijedu dolazi nakon intenzivnog istezanja ravnih, raširenih nogu i donjeg dijela kralješnice, koji nas za nju tako odlično pripremi. Parsvottanasana zahtjeva pozornost na poravnanju nogu od stopala do kukova, kralježnice, torza, prsnog koša i lopatica, ruku od dlanova do ramena. Stopala nas, kao jedina dodirna točka s podlogom, ukorjenjuju što u Parsvottanasani znači stvarno ukorijeniti. Fleksijom torza stvara se još veći pritisak na noge zbog kojeg možemo dodatno izgubiti balans. Počnemo se ‘loviti za pod’ nožnim prstima kako bi se uzemljili, pa je dobro dignuti sve nožne prste i provjeriti da je težina na tri točke stopala (palčana kost, kost malog prsta i peta) ako možemo tako zadržati položaj, znači da smo ukorjenili stopala.

jogaparsva (1)

Nadalje noge zahtjevaju potpunu aktivaciju. Stražnja je noga, sa stopalom pod 45 stupnjeva u odnosu na prednje, u laganoj rotaciji jer kada kukove okrenemo prema naprijed od njene pete do kuka nastaje spirala. Prednja noga podnosi teret torza i nije dobro ako koljeno ostane zaključamo. Aktivnost nogu daje mnogo ravnoteže u ovom položaju i također čuva koljena. Pri izlazku iz asane osvjesimo prednje koljeno kako sam poticaj za dizanje tijela nebi došao iz njega, koljeno nije točka uporišta, već su stopala – pokret treba započeti iz stopala sa aktivnim bandhama. Također pomaže udah spojiti sa dizanjem iz asane, dugi i duboki udah da nam se nebi zavrtilo u glavi.

Kralješnica je ravna i ona je uvjet koliko ćemo duboko ući u položaj. Pri spuštanju torza na izdah aktiviramo udyana bandhu i tako uspijevamo ući još dublje u pretkolon, te je i držimo aktivnu svih pet udaha i izdaha. Kao u svim položajima bandhe su mjesto pozornosti i s time usredotočuju na unutarnja događanja u tijelu. Svaki udah trudimo se otvoriti prsa, a svaki izdah izravnati još malo kralješnicu i spustiti se niže prsima prema koljenu.

Ruke ulaze u obrnuti namaste tako da ih prvo okrenemo iz ramena. Palčeve okrenemo prema dolje i tek onda skvrčimo ruke u laktovima i spojimo dlanove iza leđa. Dlanove držimo stisnute do zapešća, laktove podižemo i tako također otvaramo prsa. Glava i vrat su u nastavku kralješnice, ako nismo preduboko u položaju gledamo stopalo prednje noge no čim osjetimo da time ‘lomimo’ vratne kralješke spuštamo glavu prema nozi i pogled usmjeravamo niz nos.

Kod joge je važno razumjeti stanje pasivne aktivnosti ili aktivne pasivnosti, stanje u kojem je cijelo tijelo aktivno, kontrolirani dah, pogled i s njime misli usmjerene, a opet se pri tome ne osjećamo preopterećeno, napeto, teško i kruto.

Taj aspekt je kod Passvottanasane dosta izražen. Čini se kao da treba puno snage da ne izgubimo ravnotežu, a treba se samo sjetiti stanja lakoće i pozorosti na tijelo. Jednostavnost i veselje trebaju biti prisnutne emocije dok vježbamo jogu. Energetski gledano ruke, tako položene na leđima, daju osjećaj podanosti – kao da se klanjamo nečem većem, snažnijem. Radimo jogu za zajednicu i predamo svoj trud drugima.

Foto: Tena Rebernjak