Otpustite ljutnju kroz mindfulness

Updated 1. veljače 2018.

Biti sretan značilo bi patiti manje. Ako nismo sposobni transformirati bol unutar nas, sreća neće biti moguća.

Mnogi ljudi traže sreću izvan njih, ali prava sreća mora doći iz naše nutrine. Naša kultura nam govori kako sreća dolazi s puno novaca, s posjedovanjem moći i visokih pozicija u društvu. No, ako promotrite pažljivije, uočit ćete kako mnogi bogati i slavni nisu sretni.

Buddha i redovnici nisu posjedovali ništa osim tri oprave i jednu zdjelu. Ali bili su sretni jer su imali nešto iznimno dragocjeno: slobodu.

Prema učenjima Buddhe, osnovni preduvjet za sreću je sloboda. Ovdje se ne misli na političku slobodu, već slobodu od mentalnih tvorevina ljutnje, očaja, ljubomore i zablude. Buddha ih opisuje kao otrove. Sve dok su ti otrovi prisutni u našim srcima, sreća ne može biti moguća.

Bilo da smo kršćani, muslimani, židovi, hindusi ili budisti, da bismo bili slobodni od ljutnje moramo vježbati. Ne možemo tražiti Isusa, Muhameda ili Buddhu da izvade ljutnju iz naših srca za nas. Postoje jasne odrednice kako transformirati žudnju, ljutnji i zbunjenost unutar nas. Ako slijedimo te upute i naučimo se dobro brinuti o našoj patnji, možemo pomoći ostalima da učine isto.

Čvorovi ljutnje

U našoj svijesti stoje blokade boli, ljutnje i frustracije nazvane unutarnje tvorevine. Također se zovu čvorovi jer nas vežu i lišavaju našu slobodu.

Kada nas netko uvrijedi ili učini nam nešto nažao, unutarnja tvorevina se stvara u našoj svijesti. Ako ne znamo odvezati taj unutarnji čvor i transformirati ga, on će ostati tamo dosta vremena. Sljedeći put kada nam netko kaže ili učini nešto, a da je slične prirode, ta tvorevina će jačati unutar nas. Ona ima moć gurati nas, diktirati naše ponašanje.

Nakon određenog vremena postane vrlo teško transformirati samoga sebe, odvezati te čvorove. Na Sanskritu riječ za unutarnju tvorevina je samyojana. Znači kristalizirati se. Svatko od nas ima tvorevine za koje se moramo brinuti. Uz praksu meditacije možemo odvezati te čvorove i iskusiti transformaciju i iscjeljenje.

Nisu sve unutarnje tvorevine neugodne. Postoje također i one ugodne, ali svejedno nam mogu uzrokovati patnju. Kada okusite, čujete ili vidite nešto ugodno, taj osjećaj ugode može postati snažan unutarnji čvor. Kada vaš objekt zadovoljstva nestane, nedostaje vam i počinjete ga tražiti. Trošite dosta vremena i energije pokušavajući ga iskusiti opet. Ako pušite marihuanu ili pijete alkohol, i počne vam se sviđati, to tada postaje unutarnja tvorevina unutar tijela i uma. Ne možete prestati razmišljati o tome. Stalno tražite još. Snaga unutarnjeg čvora vas gura i kontrolira. Lišava vas slobode.

Zaljubljivanje je velika unutarnja tvorevina. Jednom kada ste zaljubljeni, samo mislite o nekoj osobi. Niste više slobodni. Ne možete ništa raditi, učiti, uživati u Suncu ili ljepoti prirode oko vas. Jedino možete razmišljati o objektu vaše ljubavi. Na engleskom jeziku se kaže falling in love. Doslovno padnete. Niste više stabilni. Stoga ljubav također može biti unutarnja tvorevina.

Ugodni ili neugodni, oba tipa čvorova oduzimaju nam slobodu. Zato bi trebali čuvati naše tijelo i um pažljivo, kako bismo spriječili tim čvorovima da zasade korijenje u nama. Droge, alkohol i duhan mogu stvoriti unutarnje tvorevine u tijelu. Ljutnja, žudnja, ljubomora i očaj mogu stvoriti unutarnje tvorevine u umu.

Ljudi koji koriste tehnike ‘ventiliranja‘ zapravo vježbaju ljutnju. Kada je netko ljut i izbacuje ju van tako što udara jastuk, uči opasnu naviku. Tako se trenira agresija. Umjesto toga, naš  pristup je generirati energiju pomnosti i obgrliti ljutnju svaki put kada se pojavi.

Tretiranje ljutnje s nježnosti

Mindfulness se ne bori protiv ljutnje ili očaja. Minfulness je tu da prepozna. Biti svjestan nečega znači prepoznati da je to prisutno u sadašnjem trenutku.

Minfulness je sposobnost svjesnosti o sadašnjem trenutku. ‘Udišući, znam da se ljutnja manifestirala unutar mene, izdišući osmjehujem se mojoj ljutnji.‘ Ovo nije čin potiskivanja ili borbe. To je čin prepoznavanja. Jednom kada prepoznamo našu ljutnju, obgrlimo je s mnogo svjesnosti i nježnosti.

Kada je hladno u sobi, upalite grijanje te on pošalje valove toplog zraka. Hladan zrak ne nestaje iz sobe kako bi se ona zagrijala. Hladni zrak je obgrljen toplim zrakom, i tako postaje topao – nema borbe između njih.

Na isti način vježbamo se brinuti o našoj ljutni. Minfulness ju prepoznaje, svjestan je njezine prisutnosti, prihvaća je i dopušta joj da bude tu. Ona je kao veliki brat koji ne potiskuje patnju mlađeg brata. Jednostavno kaže: ‘Dragi brate, tu sam za tebe‘. Uzimate svog mlađeg u zagrljaj i tješite ga. To je doslovno naša praksa.

Zamislite majku kako se naljutila na svoju bebu i kako je udara dok ona plače. Ona ne zna da su ona i beba jedno. Mi smo majke naše ljutnje i moramo pomoći našoj bebi, ljutnji, a ne boriti se ili uništavati je. Naša ljutnja smo mi i naše suosjećanje smo također mi. Meditirati ne znači boriti se. U budizmu, praksa meditacije bi trebala biti praksa prihvaćanja i transformacije, nikako ne borbe.

Iskorištavanje ljutnje, iskorištavanje patnje

Da bi stablo prosvjetljenja izraslo, moramo pronaći način kako iskoriti naše nesreće i patnje. To je kao rast cvijeta lotusa. On  ne može rasti na mramoru. Jedino može rasti kroz blato.

Praktikanti meditacije ne odbijaju svoje unutarnje tvorevine. Ne transformiramo sebe na vojnom polju, u borbi dobra i zla. Liječimo našu ljutnju, ljubomoru, itd. s puno nježnosti. Kada se ljutnja pojavi u nama, trebali bismo odmah početi vježbati svjesno disati: ‘Udah, znam da je ljutnja u meni. Izdah, dobro se brinem o svojoj ljutnji.‘ Ponašamo se kao majka: ‘Udišući, znam da moje dijete plače. Izdišući, brinut ću se dobro o mom djetetu.’ Ovo je praksa suosjećanja.

Ako ne znamo tretirati sami sebe sa suosjećanjem, kako možemo ostale? Kada se ljutnja pojavi, nastavite vježbati svjesno disanje i svjesno hodanje kako bi generirali energiju minfulnessa. Nastavite obgrljivati nježno energiju ljutnje unutar sebe. Ljutnja može ostati neko vrijeme, ali znate da ste sigurni jer je Buddha unutar vas, pomažući vam brinuti se o njoj. Energija pomnosti je energija Buddhe.

Prepoznavanje, prihvaćanje i otpuštanje ljutnje

Prva funkcija minfulnessa je prepoznavanje, a ne opiranje.

Nakon što smo prepoznali našu ljutnju, prihvaćamo je. To je druga funkcija pomnosti te je vrlo ugodna praksa. Umjesto borbe protiv, vodimo dobru brigu o našoj emociji. Ako znate kako obgrliti svoju ljutnju, nešto će se promijeniti.

Prvih nekoliko minuta prepoznavanja i prihvaćanja ljutnje s nježnošću može dovesti do rezultata. Dobivate svojevrsno olakšanje. Ljutnja je i dalje tu, ali više ne patite toliko jer znate kako se brinuti o njoj.

Treća funkcija pomnosti je umirivanje, olakšavanje. Ljutnja je tu, ali je zbrinuta. Situacija više nije kaotična nego je pod kontrolom.

Održavanje pomnosti

Mogućnost bivanja pomnosti, mogućnost razumijevanja, voljenja i brige je Buddha u nama. Svaki put kada smo sposobni generirati pomnost, to čini Buddhu u nama stvarnim. S time znate da će sve biti u redu ako održavate Buddhu živim.

Važno je spoznati da uvijek imamo Buddhu u nama. Čak i kada smo ljuti, bezobrazni ili očajni. To znači da uvijek imamo potencijal biti pomni.

Energija pomnosti sadrži energiju koncentracije, kao i energiju uviđanja. Koncentracija pomaže fokusirati se samo na jednu stvar. S njom, energija promatranja postaje snažnija.

Zbog toga može prouzročiti uviđanje određene spoznaje. To uvijek ima moć oslobađanja, i ono što dopušta transformaciji da se dogodi.

Svaki put kada podarite vašim unutarnjim formacijama kupku pomnosti, blokade boli unutar vas postaju lakše i manje opasne. Stoga, dajte svojoj ljutnji, očaju i tuzi dar pomnosti svaki dan – to neka bude vaša praksa.

Ako pomnost nije tamo, vrlo je neugodno kada se te klice pojave. Uz praksu pomnosti, vrlo je iscjeljujuće pozvati ih, prihvatiti i obgrliti.

Minfulness radi posao masiranja naših unutarnjih tvorevina, naših blokada patnje. Moramo im dopustiti da cirkuliraju, što je jedino moguće ako ih se ne bojimo. Ako se naučimo ne bojati se naših čvorova patnje, možemo naučiti prihvaćati ih s energijom pomnosti, i transformirati ih.

Izvor: upliftconnect.com