Zapadnjaci često doživljavaju Havanu kao vremensku kapsulu. Njezine ulice ukrašene autima jarkih boja iz 50-tih, raznolikost arhitekture – izmiješan kolonijalizam, barokne fasade i art deco iz ranih 30-tih i živopisno stanovništvo su činile Kubu često poželjnom destinacijom. Europljanima je ova zemlja daleka, a Amerikancima je bila zabranjena.
Diplomatski odnosi između SAD-a i Kube su nedavno nanovo uspostavljeni. Amerikanci sada dolaze na otok zbog mnoštva razloga, kao što su profesionalno istraživanje, obrazovanje i dobrotvorni rad. Joga još ne privlači toliko turiste u zemlju, studiji ne postoje, no praksa je živa.
‘Kum kubanske joge’
Eduardo de Jesus Pimentel Vázquez – poznatiji kao Eduardo Pimentel, ‘kum kubanske joge’ – učio je preko 20 tisuća jogija samo u Havani. Uči dnevno na raznim lokacijama, kao što su iznajmljena veranda vladine institucije, unutar kazališta, u lokalnom centru borilačkih vještina ili u vlastitom stanu s maksimalnim kapacitetom od 12 učenika.
Uvjeti su minimalni, učenici leže u Shavasani na maloj površini popločenog poda, okruženi praznim zidovima s bojom koja se ljušti i pogledom na bujnu i plodnu džunglu. Pimentel sanja o prodaji stana za veći prostor, kako bi otvorio svoj joga studio.
Trenutno se u Havani nalazi šest skromnih lokacija koje se iznajmljuju za javne satove joge. Dostupno je par rekvizita: remenje, ciglice, čak je i prostirke teško pronaći. Spora kubanska trgovina i dalje ograničava uvoz svakodnevnih dobara. Vlada još uvijek kontrolira dvije trećine gospodarstva te se Pimentel oslanja prvotno na donacije za potrepštine učionica. Prostirke dolaze od učenika i učitelja s kojima je radio u SAD-u i Kanadi.
Sa strane je stavio nekoliko nekorištenih prostirki, koje čekaju trenutak kada će otvoriti svoj studio. Također je probao donijeti prostirke iz SAD-a, no bezuspješno – nije moguće uvoziti dobra u Kubu bez licence. Iako je manjak prostirki neizvjesna u Havani, Pimentel redovno donira što može ostalim učiteljima na periferiji otoka, gdje dobivanje takvih stvari nije moguće.
Na pragu sedamdesete godine, Pimentel je vizija zdravlja – idiličan jogi sa srebrnom kosom, širokim osmijehom i očima punim dobrote. Rođen je u Havani i otac je dvoje djece – Sarada, 26, i Kristian Eduardo, 19.
Do danas se sjeća datuma početka svog joga putovanja: 28. siječanj 1972., započela je njegova prva praksa. Čitao je knjige poput Hatha Yoga i Kundalini Yoga od Swami Sivanande, koje su na njega djelovale na dubokoj emocionalnoj razini.
U 80-ima se susreo s knjigom Light on Yoga od B.K.S. Iyengara, vrhunac njegove evolucije koja je oblikavala njegov stil učenja. Postao je certificirani joga učitelj 1992., kada je otputavo u Yoga Institut Miamija. Godine 1997. otišao je u Pune, Indiju, gdje je upoznao Iyengara osobno na trodnevnom Vipassana retreatu, što je pak izrodilo sličnim retreatom na Kubi koji je on razvio. Proveo je 45 dana u Nepalu, te je predavao u Boulderu, Colorado, na Yoga Journal Conference. Autor je tri knjige objavljene jedino na Kubi.
‘Kum’ je proveo kraj 20. stoljeća šireći joga praksu u Havani, gdje se zajednica počela razvijati. Izučavao je u Katoličkim crkvama, kulturnim centrima te je čak dobio podršku vlade tijekom naročito restriktivnog razdoblja, kada je u zemlji nedostajalo osnovnih potrepština kao što su hrana, lijekovi…
Kako se razvijala joga na Kubi
Godine 1999., Pimentel je ušao u partnerstvo s International Association of Black Yoga Teachers, kako bi razvio kulturalnu joga razmjenu između Kube i SAD-a. Također je predsjenik i osnivač kubanske Yoga Association, nevladine organizacije s preko 15 tisuća članova. Organizacija je uspjela dobiti potporu pod Castrovim režimom, svrstana pod alternativnu medicinu.
Poznata širom Kube kao ‘zeleni lijek’, joga i ostali načini holističkog liječenja su bili podržani od strane vlade kako bi promovirali dobro zdravlje među građanima. Joga je često bila prenošena na vladinim televizijskim postajama, prikazivajući Pimentela u raznim segmentima.
Međutim njegov napredak nije prošao bez napetosti jer je vlada jogu smatrala religijom tijekom kasnih 80.-ih. No, kako se zemlja preokrenula s raspadom SSSR-a, Pimentel kaže kako je joga za kubance postala važan antistres alat.
Kako zabrane više ne postoje, Pimentel se raduje udruživanju s američkim jogijima. Uz to što predaje javne satove, također vodi kanadski retreat centar izvan Havane. Pitanje je vremena kada će američki jogiji pristizati u velikim brojevima.
Suradnja s Robertom Sturmanom
Robert Sturman, renomirani joga fotograf, otputovao je nedavno na Kubu s Rinom Jakubowicz, polu-kubanskom joginom i učiteljicom u Miamiju. Njihova misija iza ‘CubaLibre Yoga Projecta‘ je postaviti temelje pomnosti mnogim budućim jogijima. Kada je Sturman objavio svoje datume putovanja na društvenim mrežama, Pimentelove kolege, već prije upoznate s njegovim radom, kontaktirali su ga za kolaboraciju.
Nakon prvotnog Pimentelovog oklijevanja, zbog brige o eksploataciji Kubanaca kroz fotografiju, Sturman je zadobio njegovo povjerenje. Pimentel je htio znati što će Sturman učiniti sa slikama, hoće li zarađivati na njima i prodavati ih. No, nakon provedenog dana zajedno i shvativši kako se strastveno odnosi prema svom radu, Pimentel mu se zahvalio što shvaća njegovu sumnju.
Pimentel je spomenuo kako su neki američki, čak i europski, joga učitelji dolazili na Kubu propovijedati, umjesto surađivati te kako postoji određena doza superiornosti među strancima. Sturmanov projekt cilja razbiti to – inspirirati svjesno i časno putovanje među jogijima, surađivanje i izmjenjivanje znanja i ideja.
Kao glavni subjekt Sturmanovih portreta, Jakubowicz je zahvaljujući Pimentelu, uronila među Kubance i stekla uvid o korijenima joge na Kubi. Ističe kako ‘Pimentel želi da ljudi znaju kako nitko ne donosi jogu na Kubu’, te da su unatoč dugoj izolaciji zemlje, upoznati s praksom. U njegovim očima mogućnost za izmjenom ideja je dostupna svima koji je traže iako ističe da je volja za upoznavanjem kubanskih učenja neophodna.
Pimentel ostaje optimističan i radostan zbog kubanske otvorene budućnosti i skroman unatoč reputaciji koju je stekao u svojoj zemlji i dalje.
Izvor: sonima.com
