Zašto je Shavasana najteža asana?

Updated 30. srpnja 2017.

Kad legnemo na prostirku nakon moćnog sata joge, osjećamo jačinu kolektivne vibracije OM mantre, možda ritmičnu i mirnu energiju Shanti mantre koja slijedi… Dopuštamo dahu da vodi naše o(t)puštanje. Odvajamo se od misli i tijela.

Meditacija nas katapultira u stanje blaženstva, ne zbog neke vanjske okolnosti, nego jer jednostavno u tom trenutku  osjećamo cjelovitost, visoku vibraciju i slobodu od vezanosti. Bez nečijeg vodstva, riječi ili zvukova dolazimo do intenzivne meditacije. Ništa nas ne može povrijediti kada znamo da imamo mogućnost mijenjati perspektivu.

Realizacija moći svakog bića u prostoriji je čista. U tom smo trenutku moćni i jaki, a opet odvojeni od ideje vlastite osobne moći. Jednostavno jesmo. To je pravo iskustvo cjelovitosti i ništavnosti istovremeno.

Shavasana je isto asana

Shavasana je vjerojatno najvažniji dio joga prakse. Smatra se najzahtjevnijim položajem. Ležimo na leđima, ruke i noge raširene na oko 45 stupnjeva, oči zatvorene uz dubok dah. Cijelo naše tijelo je opušteno u podu, dok je naša svjesnost na prsima i abdomenu koji se diže i spušta sa svakim dahom. Prolazimo kroz tijelo kako bismo opustili bilo kakvu napetost, koja se pak opušta s namjerom.

Ova se asana otpušta tako da polako produbljujemo dah, pokrećemo prste na rukama i stopalima. Vraćamo svjesnost u tijelo, možda povlačimo ruke iznad glave i protežemo se. S izdahom primičemo koljena prsima i okrećemo se na bok u položaju fetusa. Nakon polaganog udaha dižemo se u sjedeću poziciju.

Otpor je uzaludan

Shavasana je kao plivanje u oceanu. Ponekad se struja naših misli preda dahu, dok mi plutamo slobodno kroz ovo meditativno stanje. Slijedimo val energije koja se kreće tijelom i s lakoćom otpuštamo tenzije koje misli stvaraju. Naši umovi se otapaju. Valovi prane odnose teške misli kroz dubine ogromnog mora ispunjenja koje čeka da ga se otkrije. Odvajamo se od straha, brige i vezanosti.

Na druge dane, nakon naše prakse, opiremo se. S tim otporom dolazi krah misli, poput jakih valova protiv kojih pokušavamo plivati. Što se jače opiremo brizi i idejama, misli o jučer i sutra silovito nas preplavljuju. Sat završava te mi shvaćamo da Shavasana nije zapravo ni počela. Pripitomljavanje uma može biti najteži dio naše prakse.

Unatoč tome, mi možemo promijeniti naše stajalište o izazovnim pozama kao što je Shavasana.

Duhovna praksa vs. Asana

Svatko ima svoj razlog zašto prakticira jogu. Za neke, to je jer nam asane pomažu osjećati se dobro, daju nam snagu i balans, dok mi uživamo u osjećaju korištenja tijela kroz praksu.

Ostalima je put joge duhovna praksa, donoseći  jedinstvo tijela, uma i duha i izvan prostirke u svakodnevnom životu. Cilj je pronaći ugodu u neugodi  naših okolnosti i emocija, kao što činimo u izazovnim pozama.

Koji god bili razlozi naše prakse, ne trebamo ih prosuđivati. Bez obzira na osobne razloge, Shavasana je veoma bitan dio joga prakse jer nam dopušta da uberemo plodove naših fizičkih napora. Omogućava nam da ponesemo jogu iz asane u samosvijest, kroz meditaciju.

Misli nisu uvijek negativne

Često, dok meditiramo u Shavasani, naš monkey mind skače s jedne misli na drugu. Presudno je ne prosuđivati taj proces. Kada se odvojimo od prosudbe i samo osvijestimo što se događa unutra, misli izgube na svojoj moći i otpuštanje postaje lakše. To je odvojeni način promatranja uma. Možemo se fokusirati na jednostavne udahe i izdahe, kao što radimo u asanama, dišući kroz bilo koju neugodnost koja naiđe.

Kada misli dođu, možemo ih markirati kao ‘razmišljanje‘. I to je sve. ‘Misli’. ‘Razmišljanje’.

Kada možemo promatrati tijelo i um također možemo pojednostaviti meditaciju.

Kao i sa svakom praksom, jedino što treba jest: praksa.

Možemo vježbati jahati te valove misli. Možemo im dopustiti da dođu, dok smo mi predani tihi promatrač umjesto onaj koji osuđuje. S praksom možemo i otpustiti obrasce umaranja samih sebe dok pokušavamo plivati uzvodno struje naših misli. Možemo pokušati iznijeti ovu praksu izvan našeg mata u svijet.

Izvor: doyouyoga.com