Amarant
Sitna pseudožitarica bogata proteinima, kalcijem i željezom.
Povijest i porijeklo amaranta
Amarant je drevna žitarica, ili točnije, pseudožitarica, čiji korijeni sežu tisućama godina unatrag, sve do civilizacija Maja, Asteka i Inka u Srednjoj i Južnoj Americi. Za ove drevne kulture, amarant nije bio samo osnovna namirnica već je imao i značajnu ulogu u religijskim obredima i spiritualnim praksama. Bio je cijenjen zbog svoje nevjerojatne hranjive vrijednosti i sposobnosti rasta u teškim uvjetima.
Dolaskom španjolskih konkvistadora, uzgoj amaranta je bio potisnut, pa čak i zabranjen, zbog njegove povezanosti s autohtonim vjerskim ritualima. Srećom, unatoč pokušajima da se iskorijeni, amarant je preživio u udaljenim regijama, čuvajući se generacijama. Posljednjih desetljeća, ponovno je otkriven i stekao je globalnu popularnost zahvaljujući svojim izvanrednim nutritivnim svojstvima i statusu superhrane.
Nutritivne prednosti i potencijalni nedostaci
Nutritivno gledano, amarant je prava riznica zdravlja. Ističe se iznimno visokim udjelom proteina, koji su potpunog aminokiselinskog profila, što je rijetkost među biljnim izvorima. Bogat je i esencijalnim mineralima poput kalcija, željeza, magnezija i fosfora, te sadrži značajne količine vlakana i antioksidansa. Kao prirodno bezglutenska namirnica, izvrstan je izbor za osobe s celijakijom ili intolerancijom na gluten. Redovita konzumacija može doprinijeti boljem zdravlju srca, regulaciji šećera u krvi i jačanju imuniteta.
Unatoč brojnim prednostima, postoje i neke manje mane. Poput mnogih žitarica i pseudožitarica, amarant sadrži fitinsku kiselinu koja može smanjiti apsorpciju nekih minerala. Međutim, pravilna priprema poput namakanja, klijanja ili kuhanja može značajno smanjiti njezin utjecaj. Njegov specifičan orašast, blago zemanljast okus možda neće svima odgovarati, no lako se prilagođava različitim jelima. Također, cijena amaranta može biti nešto viša u usporedbi s konvencionalnijim žitaricama, što može biti faktor za neke potrošače.
Kako koristiti amarant: Primjene u kuhinji
Amarant je izuzetno svestran u kuhinji i može se koristiti na mnogo načina. Cijela zrna se najčešće kuhaju kao kaša za doručak, slično kvinoji ili prosu, a mogu se dodati i juhama, varivima ili gulašima za zgušnjavanje i obogaćivanje hranjivosti. Jedna od popularnih primjena je i “kokičasti” amarant, gdje se sitna zrna preprže na suhoj tavi dok ne popucaju, stvarajući lagane, hrskave pahuljice idealne za granole, salate ili kao dodatak jogurtu.
Amarantovo brašno, koje je bez glutena, odlična je alternativa za pečenje, iako se zbog nedostatka glutena često kombinira s drugim brašnima kako bi se postigla bolja tekstura u kruhu, pecivima i kolačima. Može se koristiti i za izradu palačinki, gustih umaka ili kao vezivo u mesnim okruglicama i povrtnim pljeskavicama. Njegova prilagodljivost okusima i nutritivna vrijednost čine ga izvrsnim dodatkom svakoj kuhinji koja teži zdravim i inovativnim jelima.
