Sjemenke bogate kalcijem i zdravim mastima.

Povijest sezama

Sezam (lat. Sesamum indicum), poznatiji kao susam, jedna je od najstarijih uljarica koje je čovječanstvo kultiviralo. Vjeruje se da potječe iz Afrike ili Indije, gdje se uzgajao tisućama godina prije Krista. Arheološki dokazi pokazuju da je bio važna kultura u dolini Inda već 3000. godine prije Krista.

Kroz povijest, sezam se širio trgovačkim putevima do Bliskog istoka, Afrike i Azije. Drevne civilizacije, poput Egipćana, Sumerana i Rimljana, cijenile su ga zbog njegovog ulja, koje su koristile u prehrani, medicini i kozmetici. Spominje se i u drevnim tekstovima, što potvrđuje njegovu dugogodišnju važnost u ljudskoj prehrani i kulturi.

Prednosti, primjena i zanimljivosti

Sezamove sjemenke su nutritivna riznica. Bogate su kalcijem, magnezijem, željezom, cinkom i vlaknima, kao i zdravim mononezasićenim i polinezasićenim mastima. Redovita konzumacija može doprinijeti zdravlju kostiju, srca i krvožilnog sustava, te djelovati kao snažan antioksidans zahvaljujući prisutnosti sezamina i sezamolina.

U kulinarstvu, sezam je izuzetno svestran. Koristi se kao posip za peciva, kruh i salate, a mljeveni sezam osnova je za tahini pastu, ključni sastojak humusa. Također se koristi u proizvodnji sezamovog ulja, koje daje jedinstveni orašasti okus jelima. Od njega se prave i slatkiši poput halve.

Postoje bijele, crne i smeđe sjemenke sezama, svaka s blago drugačijim okusom i nutritivnim profilom. Crni sezam je obično aromatičniji i bogatiji kalcijem. Iako su izuzetno zdrave, sjemenke sezama su kalorične, pa ih treba konzumirati umjereno. Također, važno je napomenuti da sezam može biti alergen za neke osobe.