Nahranite se mislima od kojih se osjećate dobro

Updated 6. veljače 2022.

Procjenjuje se da prosječno imamo od 50 000 do 70 000 misli po danu. Naši mozgovi su u jednom danu podložni tisućama i tisućama različitih osobnosti koje iskaču u našim umnim obrascima.

Dok jedna misao može govoriti ‘danas se osjećam grozno’, ‘izgledam ružno’ ili ‘danas je loš dan’, dva sata kasnije iskoči nam druga misao, ‘danas je ispao odličan dan’, ‘osjećam se zadovoljno i dobro.’ To su samo primjeri misli koje imamo o sebi samima, a osim njih još imamo i misli koje gajimo spram drugih ljudi i situacija, točnije misli putem kojih prosuđujemo ili osuđujemo ljude koje susrećemo ili situacije u kojima se nalazimo.

Međutim sve to se događa toliko automatizirano da većina niti ne shvati kako se njihova perspektiva stvari konstantno mijenja, dan za danom, ponekad čak iz minute u minutu. Ali ono što mnogi ne shvaćaju jest da mi nismo naše misli. Ne samo to, već da i naše misli doista nisu naše misli.

‘Ako možeš promatrati svoje misli, ti si promatrač, a ne svoje misli’, kaže Dean Jackson.

Postoji iluzija da smo mi ti koji generiramo naše misaone obrasce, te da je taj maleni komentator u našoj glavi naša vlastita osobnost i da sukladno tome moramo vjerovati svemu što on kaže. No, ako bi to i bila istina, onda koja bi osobnost bili? Budući da imamo negativne misli i pozitivne misli, ne bi li onda bilo sigurnije reći da nismo jedna osobnost cijelo vrijeme?

Velika promjena u svijesti se dogodi kada spoznamo da nismo naše misli i da su one automatizirane. Prvo, možemo prestati osuđivati sami sebe zbog navodno ‘loših’ misli, što znači da više ne moramo osjećati krivnju ili mrziti sebe jer smo imali misao koja nam se činila manje privlačnom.

Također, to znači da možemo početi kontrolirati naše misaone obrasce. Doslovno možemo početi mijenjati cjelokupnu perspektivu na vlastiti život što će zatim promijeniti i naše iskustvo u životu. Da bismo počeli birati i izabirati misaone obrasce više i bolje kvalitete, moramo se pitati sljedeće: ‘Kojim mislima pridajemo pažnju i kojim mislima zapravo vjerujemo?’

Spomenuli smo već da se naše misli događaju automatski. Htjeli mi to ili ne htjeli, one dolaze. Sada je vrijeme da istreniramo vlastiti um da nas hrani mislima od kojih se osjećamo dobro. Koristeći pozitivnu potporu i stvarajući je u našem umu je najučinkovitija metoda. Tako gledamo treniranje našeg uma kao što bismo gledali treniranje djeteta ili ljubimca. Kada damo djetetu ili ljubimcu više pažnje dok se ponaša loše ili neželjeno nego kada se ponaša dobro, ono uči tražiti pažnju glumatajući. Počinje shvaćati da pažnja dolazi kao rezultat ,’lošeg’ ponašanja te stoga svoje ponašanje usmjerava u ‘lošem’ smjeru, s nadom da će dobiti pažnju kao konačni rezultat.

Ako naš um sadrži negativne, pesimistične misli, ispunjene stresom i konstantnim nezadovoljstvom upravo takve misli će nam um sve više servirati. Ako vjerujemo svakoj misli koja govori da su stvari loše, ne idu na bolje, da je život grozan…, time počinjemo pridavati pažnju i prisutnost mislima takve prirode, te kada dođe misao koja poručuje nešto drugačije, najvjerojatnije ćemo je odbaciti i ne vjerovati joj.

Međutim, ako počnemo pažnju usmjeravati na misli koje nam govore da je sve u redu, da se stvari odvijaju kako treba, da smo vrijedni i da zaslužujemo sreću, onda će se misli ovakve vrste umnožavati.

Kako je sva misao energija, i kako energija ide tamo gdje je usmjerena pažnja, možemo pretpostaviti da će sva naša energija biti fokusirana na visoko vibracijske misaone obrasce utemeljene više u ljubavi nego u strahu. Nadalje, budući da slično privlači slično u smislu energije, vidimo da što više pozornosti pridajemo takvoj vrsti misli privlačimo još više sličnih misli.

Bez dovođenja nekakvog stupnja svjesnosti u to što se događa unutar naših glava, riskiramo da naše misli vrludaju u neželjenim pravcima te svako malo povećavaju osjećaje i iskustva koja ne želimo.

Prostor mira i tišine

Kako bismo doveli svojevrsnu prisutnost i prostor između onoga što naše misli govore i onoga što zaista mislimo, potrebno je početi praktictirati unutarnju mirnoću. U tom prostoru mira i tišine, pružamo si priliku za odabrati hoćemo li vjerovati nekoj misli ili ne. Ako to ne učinimo, počinjemo živjeti na autopilotu, što znači da nas misli bacaju lijevo desno, te da postajemo robovi vlastitog uma umjesto njegovi gospodari. Najbolji način prakticiranja unutarnjeg mira je kroz meditaciju.

Što više razvijamo praksu meditacije, počinjemo imati trenutke bez ikakve misli, i uskoro počinjemo imati iskustva sve duljih i duljih perioda bez misli. Ti periodi bez misli će nam pružiti još više svjesne kontrole nad time koje misli dopuštamo u naše živote, a koje odabiremo odbaciti. Rečeno je da ne privlačimo što mislimo već ono u što vjerujemo. Ako možemo odabrati i izabrati u što vjerujemo dovodeći svjesnost u sve naše misaone obrasce, i trenirajući um, zašto onda ne bismo izabrali vjerovati da je sve dobro, da nas svemir uvijek podržava? Ne bi li takva vjerovanja dopustila ugodnije i ispunjenije životno iskustvo?

Foto: Pinterest/newscult.com