Prirodni zaslađivač bogat mineralima i antioksidansima.
Povijest i porijeklo kokosovog šećera
Kokosov šećer, poznat i kao šećer od kokosove palme, drevni je zaslađivač s bogatom poviješću koja seže tisućama godina unatrag, prvenstveno u jugoistočnoj Aziji. Tradicionalno se dobiva pažljivim sakupljanjem slatkog nektara, odnosno soka, iz cvjetnih pupoljaka kokosove palme. Ovaj sok se zatim lagano zagrijava dok voda ne ispari, ostavljajući za sobom kristale šećera.
Stoljećima je bio osnovni zaslađivač za lokalno stanovništvo na Filipinima, u Indoneziji i Tajlandu, često nazivan “šećerom sa drveta”. Njegova proizvodnja, koja je prenošena s generacije na generaciju, ostala je uglavnom nepromijenjena, čuvajući njegovu prirodnost i nutritivne vrijednosti daleko od industrijske prerade bijelog šećera.
Prednosti i nedostaci kokosovog šećera
Jedna od glavnih prednosti kokosovog šećera u usporedbi s rafiniranim bijelim šećerom je njegov niži glikemijski indeks (GI), što znači da sporije podiže razinu šećera u krvi. Uz to, zadržava određene minerale poput kalija, željeza, cinka i kalcija, kao i neke antioksidanse, jer je manje prerađen. To ga čini popularnom alternativom za one koji traže “prirodnije” opcije.
Unatoč svojim prednostima, važno je zapamtiti da je kokosov šećer i dalje šećer. Sastoji se pretežno od saharoze, što je kombinacija glukoze i fruktoze, te sadrži sličan broj kalorija kao i obični šećer. Njegova veća cijena u odnosu na bijeli šećer također može biti prepreka, a pretjerana konzumacija i dalje može dovesti do zdravstvenih problema povezanih s unosom šećera.
Uporaba kokosovog šećera u kuhinji
Kokosov šećer iznimno je svestran zaslađivač i lako se može koristiti kao direktna zamjena za bijeli ili smeđi šećer u većini recepata, obično u omjeru 1:1. Njegov blago karamelasti okus, s notama vanilije i maslaca, dodaje bogatu dimenziju jelima, a da pritom nije previše dominantan. Odlično se topi i dobro se miješa.
Idealan je za zaslađivanje kave, čaja i drugih napitaka, ali i za pečenje kolača, muffina i keksa. Može se dodati u smoothieje, jogurte, žitarice za doručak, pa čak i u slana jela, posebice u azijskoj kuhinji gdje je često sastojak umaka i marinada. Njegova popularnost raste među onima koji žele zadržati autentičan okus uz zdraviju alternativu.
