Lisnato povrće bogato željezom i vitaminima.

Povijest špinata

Špinat (lat. Spinacia oleracea), lisnato zeleno povrće cijenjeno zbog svojih nutritivnih svojstava, potječe iz drevne Perzije, područja današnjeg Irana. Odatle se, još u 7. stoljeću, proširio na istok, dospijevajući u Indiju i Kinu, gdje je brzo postao važan dio prehrane i tradicionalne medicine.

U Europu je stigao putem Arapa, pretpostavlja se preko Španjolske, oko 11. stoljeća. Njegova popularnost rasla je postupno, ali je značajan zamah dobio u 16. stoljeću, ponajviše zahvaljujući Katarini de’ Medici, koja ga je navodno obožavala i poticala njegov uzgoj u Francuskoj, otvarajući mu put u europske kuhinje.

Zdravstvene prednosti i nedostaci

Špinat je prava nutritivna bomba, bogat vitaminima K, A i C, folnom kiselinom, manganom i magnezijem. Izvrstan je izvor antioksidansa koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala te vlakana koja pospješuju probavu i održavaju zdravlje crijeva. Iako je nekoć bio slavljen zbog iznimno visokog udjela željeza (zbog pogrešno postavljenog decimalnog zareza u analizi), špinat i dalje značajno doprinosi unosu ovog važnog minerala.

Unatoč brojnim prednostima, špinat sadrži oksalate, spojeve koji mogu ometati apsorpciju kalcija i, kod osoba predisponiranih za to, doprinijeti stvaranju bubrežnih kamenaca. Također, visok sadržaj vitamina K može utjecati na djelovanje lijekova za razrjeđivanje krvi (antikoagulansa), pa se osobama koje ih uzimaju savjetuje umjeren unos i konzultacija s liječnikom.

Kulinarska primjena i savjeti

Špinat je iznimno svestran u kuhinji i može se konzumirati sirov ili kuhan. Mladi, svježi listovi idealni su za salate, sendviče i zelene smoothieje, gdje zadržavaju maksimalnu količinu hranjivih tvari. Kuhani špinat često se koristi kao prilog, ali i kao ključni sastojak u juhama, varivima, pitama, tjesteninama i umacima.

Za najbolje zadržavanje okusa i hranjivih tvari, špinat kuhajte kratko – blanširanje, parenje ili brzo pirjanje su idealni. Kombiniranje špinata s namirnicama bogatim vitaminom C (poput limunovog soka, rajčice ili paprike) može značajno poboljšati apsorpciju željeza. Prije upotrebe uvijek temeljito operite listove pod hladnom vodom kako biste uklonili zemlju i pijesak.