Neurobiologija ljubavi i veza

Ljubav ima opojan učinak na nas i razumijevanje tog učinka iz znanstvene perspektive mogla bi nam pomoći  u vezama s više jasnoće. Meditacija, samosvjesnost i dobre komunikacijske vještine su primarni kod ostvarenja uspješne veze, no postoje biološki faktori vezivanja i razdvajanja koji lako mogu povući i one na najvišim razinama. Stoljećima je priroda putem evolucije rješavala složene neurološke impulse koji potkopavaju našu želju za povezanošću; ovaj unutarnji proces se odražava vani kada se društveno izlažemo ljudima oko nas. Iako možda nikada nećemo razumjeti unutarnje radnje ovog procesa, znanost može osvijetliti što se zapravo događa.

neurobiologija ljubavi

Svatko se igra budale

Počnimo na dnu. Ljubav je prekrasna, ali može biti i ovisna, uzrok da radimo ili kažemo lude stvari. Svi znamo kakav je osjećaj kad se izgubimo, prepustimo, okrenemo u trenutku strasti s ljubavnikom ili partnerom. Pa, postoji poseban dio našeg mozga kojemu možemo zahvaliti na tome. Zove se amigdala, te zapravo ima vrlo bitnu i korisnu funkciju kada nam ne čini da gubimo svoju trezvenost.

Amigdala ima mogućnost uvjeriti naš mozak u stanje borbe ili bijega.  To dolazi iz naše prahistorijske prošlosti kada smo bili lovci u divljini. Naši mozgovi su trebali način za nadilaženje centra višeg razmišljanja u trenucima kada je bio potreban trenutačan odgovor za preživjeti u situacijama u kojima smo se borili za život. Dakle, amigdali je dana posebna moć da prekrije ili prijeđe dijelove nas koji su razumniji. Kada smo emocionalno ‘okinuti’, to je rezultat naše amigdale koja percipira svojevrsnu opasnost. Mogućnost prepoznavanja ovog stanja, pauze i disanja, može učiniti čuda u vidu pomoći da se vratimo prisebnosti tijekom trenutaka žara.

Zašto se budale zaljubljuju?

Mi smo manipulirani (zbog nedostatka bolje riječi) koktelom neurokemikalija u mozgu koji su povezani s libidom, vezanosti i odabirom partnera. Ovi motivi su u srži prokreacije za našu vrstu, imaju biološku silu stariju od našeg trenutnog životnog vijeka, i koji će se prenijeti na naše potomke kada nas nema. Međutim, ljubav, seks i veze nisu samo za prokreaciju, oni su vitalni za zdravlje, osobni razvoj i duhovnost.

Neurokemikalije su široki pojam koji uključuje neuropeptide i neurotransmitere. Neurotransmiteri su kemikalije koje omogućuju neurotransmisiju šaljući signale preko kemijske sinapse. Neuropeptidi su male molekule nalik proteinima koje koriste neuroni kako bi komunicirali međusobno. Općenito govoreći, glavni igrači u ovoj kemijskoj drami su testosteron i estrogen, koji su povezani s libidom; dopamin koji ima veze s zadovoljstvom, ovisnošću i nagradom, i oksitocin, često nazivan ‘ljubavnim hormonom’ jer je povezan s vezanošću i povezivanjem – dok, zajedno s vasopresinom, igra ulogu u odabiru partnera.

neurobiologija ljubavi i odnosa

Nije samo u tvojoj glavi

Naš živčani sustav nije samodostatan već je poprilično povezan s našom okolinom, i onima s kojima smo najbliži. Ova hipoteza se naziva limbička rezonanca.  To je biološko objašnjenje simfonije dijeljenja dubokih osjećaja koja se dogodi kada se sinkroniziramo jedno s drugim, na način koji ima umiješanost u osobnost i dugoročno emocionalno zdravlje. Ovaj fenomen nije jedinstven samo čovjeku, prepoznat je i kod ostalih sisavaca i nekih drugih vrsta.

Slaganje kockica

Sada imamo znanost da potvrdi kako veze mogu biti itekako kompleksne i nepredvidljive. Dar u svemu tome je mogućnost početka prepoznavanja koje su potrebe, biološki odgovori okinuti/aktivirani. Kada se ponašamo kao ovisnik u ljubavi, možemo tražiti zagrljaj kako bi zadovoljili potrebu za vezanošću (oksitocin fiks), ali ako su nam testosteron ili estrogen preveliki mogli bi krenuti u lov na seksualno zadovoljstvo.

hormoni i ljubav

Seks može odvesti do jače vezanosti koja pak može uzrokovati kemijsku ovisnost za oblicima drame koja napravi da izgubimo prisebnost kada amigdala osjeti opasnost (od gubitka, od suočavanja s vlastitom sjenom). Ovaj začarani krug nas vodi do osnovnih duhovnih principa i praksi otpuštanja, opraštanja, i suosjećanja uz duhovnu, bezuvjetnu ljubav prema sebi i drugome. Ponekad čak i prekid veze s nekim koga volimo može biti moćan i transformativan dio našeg osobnog rasta.

Ovo beskrajno istraživanje u dubine naše prirode nastavlja osvjetljavati veličanstvenost naših društvenih života kao ljudi. Postoje sjajne knjige i web stranice koje nam pomažu hraniti um s infomacijama za raspravu ili refleksiju, no ništa ne može zamijeniti iskustvo. Svi prolazimo kroz iskustva visina i nizina naših veza, i toliko glazbe i umjetnosti koju cijenimo se rađa iz čežnje, zbunjenosti, i zadovoljstva tih osjećaja. Istražujte, tražite, volite slobodno i otpustite. Tu smo kako bi živjeli i rasli.

Izvor: upliftconnect.com
Foto: Pinterest