Efekt sanskrta i neuroznanost
UpdatedMnogi od nas su čuli za Gyuto redovnike na Tibetu. Svojim izvanrednim grlenim pjevanjem drevnih svetih tekstova očarali su publiku na Zapadu kao i dugom, pažljivom i točnom interpretacijom budističkih tekstova. Ako sjedite u njihovoj prisutnosti osjećat ćete jasnoću i čisti duhovni prijenos energije i iscjeljenja. Budistička tradicija seže do Indije i svetog jezika Sanskrta. Iako budistička tradicija ima dugu povijest pjevanja, u Indiji je ova tradicija još starija.
Učenjaci Sanskrta u Indiji uče pjevati drevne tekstove od najranije dobi. Pjevaju jednostavne mantre, poeziju i prozu na Sanskrtu, te pamte i pjevaju najstarije tekstove na Sanskrtu uključujući Shukla Yajurvedu za koju je potrebno čak šest sati. Iako je slušanje tih drevnih tekstova primanje darova, pjevanje dugih tekstova ima zapravo zadivljujuće utjecaje na mozak.
Neuroznanost nam pokazuje kako precizno pamćenje može pomoći mozgu. Izraz “efekt Sanskrta” je osmislio neuroznanstvenik James Hartzell koji je proučavao 21 profesionalno kvalificiranog učenjaka Sanskrta. Otkrio je da pamćenje vedskih mantri povećava područja u mozgu koja imaju kognitivne funkcije, uključujući kratkotrajno i dugtrajno pamćenje. Ovo otkriće povrđuje vjerovanje iz indijske tradicije da pamćenje i recitiranje mantri povećava memoriju i razmišljanje.
Neočekivano otkriće
Dr. Hartzell, ljubitelj Sanskrta i postdoktorand u španjolskom baskijskom Centru za kogniciju, mozak i jezik proveo je mnoge godine učeći i prevodeći Sanskrt te je postao fasciniran njegovim utjecajem na mozak. “Primjetio sam da što više učim i prevodim sa Sanskrta to bolja postaje moja verbalna memorija. Kolege studenti i nastavnici često su primjećivali moju sposobnost ponavljanja rečenica na predavanju kada sam postavljao pitanja. Drugi prevoditelji sa Sanskrta su mi rekli istu stvar. Vedski učenjaci Sanskrta u Indiji su godinama vježbali oralno pamćenje i točno recitirali 3 000 godina stare tekstove od 40 000 do preko 100 000 riječi. Željeli smo saznati kako takav intezivni verbalni trening utječe na fizikalnu strukturu njihovih mozgova.”
Istraživanje dr. Hartzella je prvo koje je ispitivalo mozgove učenjaka Sanskrta. Koristeći strukturalnu magnetsku rezonanciju (MRI) u indijskom Nacionalnom centru za istraživanje mozga skenirali su 21 mozak sanskrtskih učenjaka i 21 osoba iz kontrolne skupine.
“Ono što smo otkrili na magnetskoj rezonanciji je zadivljujuće. Brojna područja u mozgu učenjaka Sanskrta su bila puno veća od onih iz kontrolne skupine s više od 10% sive tvari u obje hemisfere mozga i znatnim porastom kortikalne debljine. Iako se konkretni stanični uzorci sive tvari i kortikalne debljine još istražuju, povećanje u tim mjerenjima konzistentno korelira s povećanom kognitivnom funkcijom.”
Također je zabilježio da desni hipokampus učenjaka, područje koje ima vitalnu ulogu u kratkotrajnom i dugotrajnom pamćenju i specijalizirano je za uzorke, poput zvuka, prostornih i vizualnih uzoraka, ima više sive tvari nego mozak osoba iz kontrolne skupine. Desni temporalni korteks, povezan s prozodijom govora i glasovnim identitetom je bio također bitno deblji.
Istraživanja iz prošlosti
Dr. Hartzell nije siguran je li ovaj efekt povezan isključivo sa Sanskrtom i planira nastaviti istraživanja. Moć zvuka i pjevanja postaje široko dokumentirana, pa čak i kratka pjevanja imaju energizirajući i iscjeljujući utjecaj na tijelo i um onih koji pjevaju te svete mantre i stihove.
Zanimljivo, prije 50 godina francuski istraživač je otkrio da kršćanski redovnici koji pjevaju gregorijanske stihove imaju izuzetno pamćenje. Godine 1967. francuski liječnik, psiholog i stručnjak za uho, Alfred Tomatis, je istraživao utjecaj pjevanja na benediktince koji su imali strogi raspored pjevanja do osam sati dnevno. Kada je novi gvardijan promijenio njihov raspored i ukinuo pjevanje, redovnici su postali umorni i letargični iako su dulje spavali. Zapravo što su više spavali to su bili umorniji. Alfred Tomatis je vjerovao da pjevanje energizira njihova tijela i mozgove stoga je ponovno uveo pjevanje što ih je učinilo ponovno punim energije.
Nedavno istraživanje dr. Hartzella postavlja pitanje može li ovakva vrsta pamćenja drevnih tekstova biti od pomoći u smanjenju bolesti poput Alzheimerove i drugih bolesti povezanih sa pamćenjem. Ajurvedski liječnici iz Indije smatraju da je to istina, te će se provoditi buduća istraživanja kao i istraživanja Sanskrta.
Iako svi znamo za dobrobiti svjesnosti i meditacije, istraživanja dr. Hartzella su zaista zadivljujuća. U svijetu gdje se smanjuje pažnja, gdje smo svakodnevno pretrpani informacijama, a djeca imaju poremećaje pozornosti, drevna indijska mudrost može puno naučiti Zapad. Čak i malo uvođenje pjevanja i recitiranja može imati sjajne učinke na mozak.
Izvor: upliftconnect.com