Svjesno jedenje uključuje svjesnost kad god i gdje god jedemo. Osim što nas tjera da pazimo što jedemo, ima za cilj transformirati naš odnos s hranom usredotočujući se na to kako i zašto jesti, potičući holističko stajalište. U konačnici, to znači da imamo bolje šanse razumjeti koja nas hrana hrani i koja nam hrana pomaže da ostanemo zdravi. Istovremeno potičemo dublje uvažavanje svakog obroka, svakog zalogaja i svakog sastojka.
Uključite osjetila
Kada ste zadnji put uistinu obratili pozornost na ono što jedete – kada ste istinski uživali u iskustvu hrane? Često jedemo na autopilotu, jedemo obrok dok je naša pozornost usmjerena na TV, ekran uređaja, knjigu ili sanjarenje.
Svjesnost nas poziva da uklonimo ometanja i sjedimo neometeno s hranom i drugim osobama. Pritom počinjemo odvajati vrijeme uz obrok. Kad jedemo sporije, uživamo u okusima, mirisima i teksturama. Ponovno se povezujemo sa svojim osjetilima.
Nakon što pozornost usmjerimo na cjelokupno iskustvo jedenja, prestajemo se gubiti u razmišljanju i postajemo manje zaokupljeni bilo kakvim kompliciranim emocijama koje bismo mogli imati oko hrane. Jednostavno, dopuštamo si ponovno upoznavanje s užitkom jela.
Nema više ograničavanja
Da budemo jasni, samo po sebi, svjesna prehrana nije dijeta. Bez eliminacije određene hrane i bez brzih rješenja. Svjesno jedenje može se koristiti kao okvir za usmjeravanje svjesnijeg odabira hrane koji bi mogao dovesti do gubitka težine. Važno je napomenuti da svaki put kada biramo hranu na temelju određenom ishoda, ne jedemo svjesno – jedemo s ciljem da dođemo do kraja, što je potencijalno samoporažavajuće.
Svjesno jedenje jednostavno nas poziva da budemo prisutni dok kuhamo ili jedemo, dopuštajući nam da istinski uživamo u hrani bez ikakve prosudbe, krivnje, tjeskobe ili unutarnjeg komentara. Ovaj pristup omogućava nam trošenje manje vremena na usmjeravanja na težinu. Prihvaćajući svjesnu prehranu, ljudi uče prirodno pronaći težinu koja im odgovara.
Konvencionalna kultura prehrane uzrokuje veliki dio našeg stresa oko jela, donoseći gomilu pritiska, i lažnih očekivanja. Posljedično, mnogi od nas na hranu gledaju kao na nagradu ili kaznu. Zato mislimo da „zaslužujemo“ određeni zalogaj ili međuobrok ili žlicu nečega i smatramo to „poslasticom“, kao da smo dobro odgojen pas ili dijete. Osobe koje su opsjednute mršavošću mogu premalo jesti i potisnuti osjećaj gladi, dok osobe koje se prejedu mogu zanemariti osjećaj sitosti.
Štoviše, kada ljudi internaliziraju ideje izgrađene oko dijeta – marketinški se mršavljenje predstavlja vrlo jednostavnim, tada se pritisci i emocije povećavaju. Svjesna prehrana nastoji poništiti takvo razmišljanje, potičući nas da napustimo tradicionalni način razmišljanja (sve ili ništa) i umjesto toga jedemo prema svojoj prirodnoj tjelesnoj težini, a ne prema tjelesnoj težini koji propisuju slike iz časopisa i medijski pritisak. Nema strategije niti brojanja kalorije. Jednostavno pokušavamo biti svjesni.
Svjesnost i smirenost
Kad smo svjesniji, um je smireniji; kada je um smireniji, manje smo skloni da budemo uznemireni ili pod stresom ili da jedemo na emocionalan način. Također povećavamo jasnoću tako da možemo bolje vidjeti svoje obrasce prehrane, a ta jasnoća nas oslobađa da donosimo bolje odluke. Kad smo smireniji i povećamo jasnoću, osjećamo se zadovoljnije načinom na koji jedemo. Kada smo smireniji, jasniji i zadovoljniji, suosjećajniji smo prema sebi, pa se manje osuđujemo za dane kada jedemo emocionalno.
Donošenje svjesnosti za stol znači ljubazniji pristup jelu. Fokus nije nužno na promjeni hrane koju jedemo (iako može biti); radi se o promjeni razmišljanja o hrani.
Na sljedećoj stranici možete pročitati više o svjesnom jedenju.
