Da li je emocija činjenica?

Updated 21. travnja 2018.

Da li je emocija činjenica? Nije, odnosno ne mora biti, iako uglavnom mislimo, ponašamo se i djelujemo kao da jest.

Emocije utječu na apsolutno sve segmente naših života. Osnovni motiv bilo koje poslovne ili privatne aktivnosti uvijek je želja za određenim emocionalnim stanjem koje se nadamo osjetiti. Emocije određuju svakodnevno raspoloženje, odnos prema sebi i drugima, utječu na motivaciju potrebnu za ostvarenje bilo koje odluke, cilja ili promjene.
Strah od pojave nelagodnih emocija također nam diktira izbjegavanje određenih aktivnosti. Ne prepuštamo se u odnosima zbog straha od povrijeđenosti ili smanjujemo kriterije, odustajemo od onoga što stvarno želimo zbog sumnje da to možemo i ostvariti, ne izražavamo sebe jer se bojimo mišljenja drugih i sl.

Zbog velikog utjecaja emocija na naš život, spoznaja da emocija nije činjenica za mene je jedna od ključnih otkrića, ne samo u radu na sebi već u životu općenito. Kada sam prestala gledati emocije kao činjenice, osjetila sam ogromno olakšanje i oslobođenje. Tek tada sam si konačno dopustila osjećati sve emocije bez potiskivanja, racionaliziranja i okrivljavanja sebe zbog toga kako se osjećam. Napokon sam osjećala negativne emocije bez straha da ću tako postati negativna i privući ih još više. Nisam više pokušavala uvjeravati sebe da se osjećam dobro, a zapravo se raspadala.
Štoviše, postala sam sama sebi ok i kada sam osjećala nelagodne emocije, svjesna da mogu osjećati bilo koju emociju bez da se s njom poistovjećujem.

Osjećanje emocija 

“Obrazovanje uma bez obrazovanja srca nije nikakvo obrazovanje.” – Aristotel

Da bi uživali u blagodatima otkrivanja da emocija nije činjenica potrebno je emociju priznati, osjetiti i promatrati. To baš i nije jednostavno, jer mi nismo emocije navikli osjećati i promatrati, već ih u pravilu izbjegavati, analizirati, potiskivati ili se s njima poistovjećivati. Koliko god se trudili, ne možemo utjecati, niti kontrolirati kada i zašto će se neka emocija pojaviti. Možemo kontrolirati naš stav prema neugodnim emocijama, u smislu razumijevanja kako nismo svoja emocija, već kako je emocija nešto što imamo, a ne nešto što jesmo.

Zbog naučenih reakcija i poistovjećivanja s emocijom mi u pravilu svaku emociju doživljavamo kao činjenicu. Tada najčešće reagiramo tako da emocije koje doživljavamo neugodnim gušimo, izbjegavamo, zanemarujmo ili racionaliziramo, nadajući se da ćemo tako pobjeći od njihovog utjecaja. Ali od emocije ne možemo pobjeći, niti se izdignuti iznad nje. Ona uvijek nađe put kako bi nam prenijela poruku. I ako je ignoriramo, emocija slaže sve bolnije situacije kako bi nas što jasnije podsjetila da je poslušamo.

Kada prestanemo gledati na emociju kao na činjenicu, naš odnos prema emocijama se mijenja. Pojava neugodnih emocija prestaje biti razlog gubitka motivacije ili odustajanja od nečega što nam je bitno.

Izbjegavanje emocija

Kada uvijek kada osjetimo strah, ljutnju, tugu, odbačenost, razočaranost ili bilo koju drugu sličnu emociju imamo potrebu sami sebi objasniti zašto se tako osjećamo. Analiziramo zašto se pojavila, kako je mi sada ne bi trebali osjećati, kako bi se situacija trebala drukčije odvijati, kako bi se netko drugi trebao promijeniti i sl. Napadamo i krivimo druge zbog toga kako će osjećamo. Pokušavamo sve i svašta da se obranimo od neugodnih emocija.

Ali emocije ne spadaju u mentalnu kategoriju i umom ili logikom objašnjavati emocije potpuno je uzaludan posao i oduzima puno mentalne energije. Što više vodimo mentalni rat s njima, emocije samo postaju sve glasnije i nelagodnije, jer najviše hranimo ono čemu se opiremo.

Ako primjerice smatramo da, kada osjećamo emociju straha da smo npr. neki slabići, jasno da nećemo željeti osjetiti emociju zbog koje se osjećamo kao slabići. Stvar je u tome da smo, zbog vlastite pogrešne interpretacije povezali emociju straha sa slabošću, i baš zbog toga se opiremo doživjeti emociju straha. I upravo borba i otpor protiv toga da ne osjetimo strah ili neku drugu nelagodnu emociju, dovodi do toga da se osjećamo loše, a ne sama emocija. Emocija je samo životna energija koja teče kroz nas, i baš ništa ne govori o nama. Samo po sebi emocija, nema snagu nelagode. Bol i nelagodu stvara poistovjećivanje s pogrešnom interpretacijom emocije.

Pokušajte to u praksi. Kada osjetite neku negativnu emociju u tijelu, zatvorite oči, dopustite si osjetiti taj osjećaj u tijelu. Sjetite se da je vaša interpretacija ono što definira prisutnost emocija kao nešto loše, i zato joj se nesvjesno opirete.

Imati odnos s emocijom znači osjetit je, i dopustiti da bude prisutna u nama bez prosuđivanja, poistovjećivanja i etiketiranja kao nešto loše. Tek kada je osjetimo i prihvatimo nestane negativan naboj i emocija počinje komunicirati s nama na potpuno drugačiji način nego kad je izbjegavamo. Shvatimo da emocija nije nešto opasno, već upravo suprotno. Čim joj dopustimo da bude prisutna u nama njezin negativan utjecaj se smanji i sama se nekako ispuše.

Naše reakcije nas određuju

“Tko nas je naljutio, pokorio nas je.” (E. Kenny)

Uvijek kada nam nešto ili netko izazove neku emocionalnu reakciju to je samo znak da ta emocija već postoji u nama.
Isto tako, bez naših unutarnjih programa i uvjerenja da je neka situacija za nas opasna ili loša nema šanse da nas uznemiri. Svaki događaj po prirodi je neutralan, kao i svaka emocija koja bez naše subjektivne interpretacije nije niti pozitivna niti negativna. U suprotnom, bez te subjektivnosti svi ljudi bi u istoj situaciji osjetili istu emociju.

Kada prepoznajemo kako emocije funkcioniraju i kako preko naučenih interpretacija utječu na našu logiku, tada je posve jasno da emocije u potpunosti kreiraju našu stvarnost. Svaka naša svjesna ili nesvjesna akcija, nije rezultat pameti ili razuma, već toga kako se osjećamo. Upravo to kako se osjećamo izravno utječe na to kakvu akciju ćemo poduzeti, ili pak nećemo.

Pozitivna namjera negativnih emocija

Nema većeg resursa od neugodne emocije koji nam uvijek pokazuju dijelova nas koji su nam bitni, a nismo ih svjesni, ili ih ne želimo biti svjesni, i stoga nas ograničavaju.

Namjera negativnih emocija uvijek je pozitivna.
Ima li išta što nam direktnije pokazuje kako da budemo bliže svojim istinskim željama? Gdje se trebamo proširiti i postati bolja verzija sebe od neugodnih emocija koje nas iz stava ljubavi zovu da pogledamo u sebe, u jedino mjesto gdje mir, radost i sreću možemo naći.

Izvor: tanjabozicevic.com